Materijali:
- bilo koja cijev, po mogućnosti tanja;
- glavčina kotača;
- rub;
- produžna matica M10;
- zatik M10;
- drvena izrada za dršku.
Proces proizvodnje zavojnice
Od dostupne cijevi potrebno je zavariti okvir s potplatom na koju će se pričvrstiti glavčina s ugrađenim kotačem. Potonji će poslužiti kao bubanj za namatanje crijeva. Okvir je zavaren na proizvoljnu veličinu, počevši od dostupnog diska.
Na stalak je zavarena glavčina na koju je disk pomiren. Zatim je potrebno zavariti okomitu cijev s ručkom na okvir kako bi se mogao nositi kolut.Da biste povećali stabilnost, možete proširiti potplat zavarivanjem jedne vodoravne cijevi na njega.
Zatim morate pripremiti disk. Na njega je zavarena produžna matica, koja će vam omogućiti da pričvrstite ručku za okretanje bubnja.
Nasuprot matici na suprotnoj strani diska, bočno je zavaren nosač. Omogućit će vam da zakačite kraj vrtnog crijeva za lakše namatanje. Kao spajalica može poslužiti presavijena traka ili nešto slično iz dostupnog starog željeza.
Zatim morate napraviti ručku za okretanje zavojnice. Najlakši način da to učinite je upotrijebiti ručku s pokvarenog mlina. Ako ga nema, tada trebate izrezati udobnu ručku od drveta, izbušiti je u sredini i staviti na iglu. Zatik se zatim zavrne u produžnu maticu na disku.
Preporučljivo je obojiti sve dijelove. S obzirom na trajnost korištenih materijala, takva će rola trajati desetljećima, pa je logično učiniti je lijepom. Zatim se disk postavlja na glavčinu i na njega se pričvršćuje ručka.
Zatim se u nosač umetne crijevo s priključkom. Nakon što se zakači, ravnomjerno se namotava. Važno je to učiniti bez napetosti, kako ne bi deformirali stijenke crijeva, jer tijekom dugotrajnog skladištenja može puknuti duž linije nabora ako je izrađeno od nedovoljno elastičnog materijala. Rezultirajući kolut moći će preživjeti desetke crijeva i ništa mu se neće dogoditi. Dovoljno je težak da se ne prevrne prilikom odmotavanja.
