Lemljenje aluminija izvodi se pomoću kositreno-olovnog lema. Ali proces je kompliciran činjenicom da je aluminij teško kalajisati. Najčešće se leme aluminijske ravne površine ili aluminijske žice na aluminij ili aluminij na bakar.
Razlog lošeg lemljenja aluminija leži u činjenici da je on sam po sebi vrlo aktivan metal i na zraku se trenutno prekriva vrlo tankim, ali postojanim slojem oksidnog filma, koji štiti ovaj metal od atmosferskih utjecaja.
Čak i ako očistite površinu metala običnim brusnim papirom i pokušate ga pokositriti, ništa neće uspjeti, jer je metal za nekoliko sekundi prekriven istim oksidnim filmom.
Dva uobičajena načina lemljenja aluminija kod kuće
Postoje 2 rješenja za ovaj problem: ili skinite metal pod zaštitnim medijem ili koristite specijalizirani tokovi. U prvom slučaju površinu premažemo mineralnim uljem i pokušamo kalajisati.
Da bismo to učinili, počinjemo grebati površinu metala ispod površine ulja, uklanjajući oksidni film. U isto vrijeme, ulje ne dopušta kisiku da prodre do metala i ne oksidira.
Mala površina može se očistiti snažnim lemilom, jer je aluminij vrlo toplinski vodljiv materijal, a čim zagrijemo površinu, temperatura na njoj počinje padati.
Stoga uzimamo kositreno-olovni lem i trljamo ga, ali čak i ispod sloja ulja to je vrlo teško učiniti, međutim, ova metoda i dalje djeluje ako nastavite trljati dugo vremena. Nakon što je površina "kalajisana", uklonite ulje i zalemite bakrenu žicu.
U drugoj opciji koristimo specijalizirani topilo za lemljenje aluminija, koji sadrži sve elemente koji nagrizaju oksidni film i reagiraju sa samim metalom, što olakšava lemljenje.
U ovom slučaju to je lem na niskim temperaturama, koji kapnemo na površinu, i vidimo da dolazi do šištanja, tj. samog fluksa u interakciji s metalom, pa dolazi do kalajisanja i moguće je lemiti žicu.
Sada lemimo žice zajedno. Imajte na umu da prva metoda pod uljem nije prikladna za lemljenje žica zbog neugodnosti mjesta i vrlo teške organizacije žbuke. I ovdje fluks za lemljenje žica - nezamjenjiva stvar. Ako se čuje šištanje, tada je došlo do kalajisanja i došlo je do preklapanja žica.
Dalje, pokušajmo spojiti žice, kada se kraj jedne žice uvije u oprugu i u nju se umetne druga žica. Za njihovo spajanje kontakt je potrebno pokositriti, pa ga prekrijemo fluksom i zabrtvimo.
Provjerimo kvalitetu lemljenja. S prvom i drugom metodom, žice su se teško odvojile. Stoga su obje metode apsolutno izvedive. Mogu se koristiti za kalajisanje aluminijske površine, s tim što je prva metoda prikladna samo za ravne površine, a druga (s fluksom) za lemljenje žica.
