Sigurno se mnogi vlasnici kuća s pećnim grijanjem suočavaju s takvim problemom kao što je curenje kišnice duž vanjskih zidova cijevi od opeke, kroz krov i potkrovlje, do stropa kuće.
Pogotovo po jakoj kiši. Bez obzira na to koliko ste čvrsto pričvrstili metalne ploče na cijev, voda i dalje curi. I vrlo je nesigurno ne zapjeniti takav razmak običnom montažnom pjenom, čak ni s debelom cijevi od opeke. No vatrostalnu pjenu u dućanima nisam vidio niti našao, koliko god sam tražio... a ne zna se ni postoji li takvo što u prirodi!
Nakon malo razmišljanja, prisjećajući se svih nezapaljivih materijala u sjećanju, odlučio sam se za azbestnu tkaninu i cementno ljepilo za pločice otporno na toplinu. Azbestna tkanina ne gori, na nju se ne lijepe gljivice i plijesan, nije podložna truljenju ... Općenito, nisam našao nikakve nedostatke azbestne tkanine, posebno za ovu svrhu. A ljepilo za pločice otporno na toplinu, za razliku od čistog cementa, neće pucati i raspadati se zbog promjena temperature i vremenskih uvjeta.
Trebat će
- Gruba i debela azbestna tkanina (ovo se obično koristi u plinsko-električnom zavarivanju kao zaštita od iskrenja).
- Škare.
- Ljepilo za pločice na bazi cementa (1 vreća od dva kilograma).
- Voda.
- Kanta za rješenje.
Otklanjamo prazninu vlastitim rukama
Prvo, pripremimo otopinu u kanti. Ulijte kilogram ljepila (pola paketa) u kantu i razrijedite ga vodom dok ne postane glatko. Otopina mora biti tekuća. Konzistencija je otprilike kao kefir, tako nešto.
Općenito, otopina mora moći zasititi azbestnu tkaninu uronjenu u nju. Ako ste prelili vodu i otopina se pokazala previše tekućom, dodajte još ljepila. I ni pod kojim uvjetima ne dodajte pijesak! Ni grama! Inače će smrznutu otopinu isprati kiša. Čista cementno-ljepljiva žbuka nakon konačnog stvrdnjavanja bit će glatka i sjajna, te će stoga biti manje osjetljiva na utjecaje tekuće vode i okoliša općenito. Sada moramo staviti sve ove stvari na krov. Ne zaboravite vrećicu suhog ljepila - trebat će nam kasnije. Azbestnu tkaninu izrezat ćemo odmah na licu mjesta kako ne bismo promašili veličinu potrebnih komada. Dakle, nakon pregleda mjesta gdje će biti postavljeni komadi azbestne tkanine natopljene otopinom, izrežemo tu tkaninu na komade potrebne veličine. Izrezala sam pravokutnike na način da sam onda namočenu tkaninu mogla preklopiti na pola. Sada spuštamo tkaninu u tekuću otopinu i pažljivo je pritisnemo tako da je otopina pravilno zasiti.
Izvadimo tkaninu iz otopine i, ako su razmaci između cijevi i krova dovoljno široki (kao moj - od centimetra do dva!), presavijemo je na pola, jer će dodatna debljina spriječiti da propadne ili klizanje u procjep u potkrovlje (tekuće ljepilo prilično sklisko!).
Pokrijte prazninu ovom natopljenom krpom. Zatim ponavljamo sve gore navedene postupke s tkaninom i otopinom dok ne zatvorimo sve velike pukotine i praznine, nakon čega možete odlijepiti i odmoriti 30-40 minuta dok se natopljena tkanina barem malo ne stegne i očvrsne.
Nakon pauze penjemo se opet na krov, provjeravamo da li je sve u redu, da nije nigdje nešto upalo, i razrijedimo otopinu ljepila i vode gušće nego što je bilo prije, da može dobro zatvoriti sve preostale male pukotine, kao i izravnavanje malih i velikih neravnina.
Do sljedećeg jutra, otopina, u koju je ugrađena azbestna tkanina, potpuno će se okameniti. Glavna stvar je da tijekom stvrdnjavanja ne pada kiša. Stoga nemojte biti lijeni pogledati na Internetu i unaprijed saznati o vremenu, tako da sav ovaj težak posao ne bude uzalud.
Eventualno; rezultat je prilično jak i gust pojas oko cijevi, koji neće pustiti kišnicu u potkrovlje - takvo cementno ljepilo ima tendenciju skupljanja kada se stvrdne, što ne ostavlja gotovo nikakve šanse za vodu.
A utori, koje sam posebno napravio svojom rukom, neće biti suvišni, za bolju odvodnju vode. Tako smo se uz pomoć azbestne tkanine i ljepila za pločice na bazi cementa riješili problema vlažnog stropa oko dimnjaka za vrijeme jake kiše, kao i za vrijeme dugih jesenskih kiša.
