Iako je prodaja klorovodične kiseline ograničena i teško ju je kupiti u maloprodaji, svatko je može lako napraviti od polivinil klorida, jedne od najčešćih vrsta plastike. PVC se koristi za izradu žičanih omotača, igračaka i mnogih kućanskih i industrijskih proizvoda.
Za naše potrebe PVC je potreban u obliku čipsa.
Napravimo jednostavan uređaj. U čaši je voda, preko koje je izlaz iz cijevi prekriven gumenim "kišobranom". Disalica i kišobran ne smiju dodirivati vodu. Epruveta mora biti potpuno suha izvana (inače će puknuti). Vata nije čvrsto postavljena. Zagrijte čips.
Termičkom razgradnjom PVC-a oslobađa se plinoviti HCL koji se otapa u vodi. Osim toga, ako se ne radi o čistom PVC-u, već o plastici na njegovoj osnovi (što je obično slučaj), tada se uz HCL u zrak ispuštaju i razne smrdljive stvari, pa eksperiment treba nastaviti van u odgovarajućim uvjetima.
Nastavljamo postupak dok čips ne pocrni. Može i dulje, ali HCL se neće osjetno povećati, a pranje tube će biti problematično.
Lijevo je test “kupovne” 10% HCL otopine, desno je naša “domaća” otopina.Očigledno je njegova koncentracija oko
5%.
Nastala klorovodična kiselina oksidira metale (osobito cink), reagira s alkalijama itd. - općenito se ponaša očekivano od klorovodične kiseline.
