Vlasnici proračunskih invertera za zavarivanje suočeni su s problemom pretjerano kratkih žica. Na mom uređaju su samo 180 cm, što ograničava jednostavnost korištenja. Odlučio sam zamijeniti pozitivni kabel s novim čvrstim komadom i spojiti masu iz 2 originalna dijela. Za njihovo spajanje predlažem pouzdanu metodu bez lemljenja ili presovanja.
Materijali i alati
Za dovršetak posla trebat će vam:
- imbus ključ;
- tanka bakrena žica;
- termoskupljajuća cijev za promjer kabela;
- izolacijska traka;
- kliješta;
- plinsko lemilo;
- škare za metal ili rezač kabela;
- montažni nož.
Spajanje kabela
Prvo morate ukloniti kraj kabela koji se spaja na pretvarač. Da biste to učinili, umetnut je u uređaj, nakon čega morate snažno povući izolacijsku kapicu prema sebi. Pod opterećenjem izlazi, otkrivajući vrh. Pričvršćuje se jednim vijkom. Morate ga odvrnuti imbus ključem kako biste oslobodili kabel. Kako bi se spriječilo gnječenje, snop jezgri omotan je bakrenom pločom koju je također potrebno ukloniti izravnavanjem kliještima.
Zatim ćete morati pripremiti dva slobodna kraja na dijelovima kabela za spajanje. Pomoću rezača kabela ili škara za metal, njihovi se krajevi podrezuju kako bi krajevi bili ravni.
Duljina golih žica na oba kabela mora biti ista. Ovisno o situaciji, morat ćete ukloniti malo viška izolacije na jednoj od njih pomoću pomoćnog noža ili jednostavno još malo podrezati drugu žicu. Optimalna duljina greda za spajanje je oko 3 cm.
Krajeve pripremljenih snopova žila dvaju kabela stavljam jedan do drugoga i masirajući ih guram jedan prema drugome. Bakrene niti se odmiču kako bi se omogućilo spajanje. Dok se kreću, bakrene žice se rašire, pa ih treba kontrolirati prstima, vraćati ih na svoje mjesto kako se ne bi lomile.
Nakon što vene dosegnu nekoliko milimetara prije početka izolacije, potrebno ih je stisnuti prstima. Nema potrebe ništa zatezati. U ovoj metodi, uvijanje se ne koristi.
Za fiksiranje spoja uzimam bakrenu žicu. Može se skinuti sa bilo kojeg starog elektromotora ili transformatora. Ima prozirni dielektrični premaz, ali neće škoditi. Ni u kojem slučaju ne smije se koristiti aluminij jer oksidira s bakrom. Čelik također neće raditi, zbog slabe fleksibilnosti.
Za sigurno zatezanje žice koristim ribarski čvor kojim se udice pričvršćuju na strunu za pecanje. Da biste to učinili, na njegovom kraju se formira dugačka petlja. Žica je jednostavno presavijena na pola s kratkim repom od oko 8 cm, a nanosi se na spojeni kabel s centimetarskim preklapanjem na izolaciji. Nakon toga se dugi kraj počinje motati od kratkog vrha prema okretu petlje.
Za veću pouzdanost, morate namotati zavojnicu na zavojnicu.Žica mora biti rastegnuta kako bi se postigla čvrsta veza. Prekrivši cijelu duljinu spoja kabela zavojima, žica se reže. Morate ostaviti rep od oko 10 cm.
Dobiveni kraj umetnut je u prsten petlje. Nakon toga se omča zateže preko kratkog ruba koji se nalazi na drugoj strani gdje su zavoji započeli. Morate povući sve dok dugi kraj ne prođe ispod namota.
Ostaje samo izolirati gotovu vezu. Da bih to učinio, prvo sam ga stegnuo termoskupljajućom cijevi, nakon čega sam odlučio dodati električnu traku. Ispostavilo se da bi bilo bolje učiniti suprotno.
Instalacija savjeta
Ostaje samo instalirati kraj kabela. Prvo morate poravnati ploču koja drži jezgre u snopu. Nivelira se kliještima. Nakon toga ga zagrijem plinskom lemilicom i bacim u vodu. Primjenjuje se isti princip kao kod kaljenja čelika, ali to čini bakar mekim, a ne tvrdim. Omekšana ploča lako se omota oko snopa jezgri.
Zatim na njega postavljam vrh, ključem zatežem vijak i vraćam izolacijsku kapicu na mjesto. Ako ne želi čvrsto sjediti, onda možete omotati malo električne trake na kabel da bude deblji.
Ovaj način spajanja kabela je praktički vječan i ne zahtijeva skupe, rijetko korištene alate, poput moćnog lemila ili preše za presovanje navlaka. Veza se pokazala prilično fleksibilnom, što se od nje i traži.
