Druga metoda je jednostavnija.
Uzeta je prozirna boca za mlijeko, klupko konca, stara, stara kolonjska voda, šibice i hladna voda. Konac sam debelo namotao na pravo mjesto na bočici, obilato ga navlažio kolonjskom vodom i zapalio. Okrećući bocu oko svoje osi paralelno s tlom, pričekao je neko vrijeme i poprskao vodom plamen. Boca je ravnomjerno, ravnomjerno pucala i tako sam bez puno truda dobila divnu prozirnu čašu, koja je ujedno izgledala kao ručno rađena vaza. Nakon nekog vremena, u našoj kući su se pojavili razni svijećnjaci, čaša za olovke i, naravno: ručno rađena vaza!
